DOMOVINSKI RAT NA PAKRAČKOM PODRUČJU 

• Predratna Općina Pakrac obuhvaćala je prostor današnjih Gradova Pakrac i Lipik. U njoj je prema popisu stanovništva 1991. go­dine živjelo 27 589 stanovnika, od čega je 46,4% stanovnika bilo srpske, a 35,9% hrva­tske nacionalnosti.

• Općina Pakrac bila je jedi­na općina zapadne Slavonije u kojoj su Srbi imali prevlast, ali samo relativnu, no ni to ih nije zaustavilo u pobuni i težnji za pripojenjem SAO Krajini

• Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. na kojima nije ni bilo stranaka s nacionalnim predznakom, počinju se osnivati političke stranke s nacionalnim imenima.

• Najjača hrva­tska politička stranka postaje HDZ, a srpska SDS. Obje počinju osnivati svoje ogranke po naseljima općine. Prvi ogranak HDZ­-a osno­van je u Badljevini 27. svibnja 1990. godine. Nakon osnivanja mjesnih ogranaka HDZ-­a, na velikom skupu u Hrvatskom domu u Pakracu 19. kolovoza 1990. godine osnovan je Općinski odbor HDZ-­a, a za predsjednika izabran je dr. Ivan Šreter koji postaje vođa hrvatskog naroda u pakračkom kraju.

• Predsjednik pa­kračkog SDS i vođa srpske pobune postaje Veljko Džakula

• Dr. Ivan Šreter, ukazom dr. Franje Tuđmana, imenovan je za predsjednika Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju. Dan prije minobacačkog napada na Pakrac 18. kolovoza 1991., prilikom povratka iz Zagre­ba, zarobljen je na srpskoj barikadi u selu Kuku­njevac. Odveden je na saslušanje u Branešce, a zatim u logor Bučje gdje je vjerojatno ubijen. Njegovo tijelo do danas nije pronađeno.

• Hrvatski sabor je 20. veljače 1991. godine donio odluku o razdruživanju od SFRJ. Samo dva dana poslije, pakračka Općinska skupšti­na, u kojoj su Srbi bili većina, izglasala je odlu­ku o pristupanju Općine Pakrac SAO Krajini.

• Ustavni sud Republike Hrvatske poništio je ovu odluku 28.veljače 1991.

• 1. ožujka 1991., policajci srpske na­cionalnosti u Policijskoj postaji Pakrac ra­zoružali su hrvatske kolege, preuzeli kontro­lu nad policijskom postajom i istu noć blokirali sve prometnice oko Pakraca i Lipika.

• U rano jutro, 2. ožujka, u Pakrac su stigle specijalne policijske postrojbe iz Bjelovara i Zagreba, a u Pakrac su u međuvremenu pristigle i jedinice JNA.

• Većina pobunjenika je neposredno prije dolaska specijalnih policijskih jedinica napu­stila Pakrac te s obližnjih brda otvorila vatru. U razmjeni vatre bilo je ranjenih s obje strane.

• Hrvatska policija preuzela je kontrolu nad policijskom postajom i Pakracom.

• Ovi događaji postali su glavna vijest u tadašnjoj Jugoslaviji. Srpski mediji širili su dezinformacije o pokolju Srba u Pakracu, a u Beogradu izbijaju masovne demonstracije i neredi u znak podrške pakračkim pobunje­nim Srbima.

• U Pakracu se 2. ožujka 1991. dogodio prvi oružani sukob između legitimne hrva­tske vlasti te pobunjenih Srba i JNA i mnogi povjesničari smatraju kako je upravo ovim događajem započeo Domovinski rat u Hrvatskoj

• Nakon neuspjele pobune u Pakracu nepovjerenje i netrpeljivost između Hrvata i Srba u pakračkom kraju samo su porasli. Srbi su po svojim selima počeli masovno držati seoske straže u neopravdanom strahu od nove hrvatske vlasti koju su na najgori mogući način prikazivali srpski mediji i velikosrpski političari.

• Pobunjeni Srbi pokušavaju destabilizirati hrvatsku vlast miniranjem sakralnih objekata, željezničke pruge, kuća i lokala istaknutijih Hrvata. Kapela sv. Josipa u Pakracu minirana je čak tri puta.

• Uslijedili su napadi na hrvatske policajce – 9. lipnja 1991. iz zasjede je ubijen hrvatski policajac Vlado Laučan, prilikom kontrole prometa u selu Omanovac kod skretanja za Donju Obrijež. Vlado Laučan je prva žrtva velikosrpske agresije u pakračkom kraju. Nakon ovog zločina međunacionalni odnosi još su se više pogoršali, a njegova sahrana prerasla je u spontani bunt i otpor velikosrpskoj agresiji

• 15. srpnja 1991. u središtu Lipika iz obližnjeg parka izvršen je atentat na policijsku ophodnju prilikom čega je smrtno stradao hrvatski policajac Branko Čorak dok su dvojica njegovih kolega ranjena.

• U noći s 20. na 21. srpnja, prilikom patroliranja Daruvarom, s leđa su pištoljem ubijena trojica policajaca Policijske postaje Daruvar. Među njima je bio i Robert Žili iz Donjeg Čaglića.

• Kao odgovor na sva ova zbivanja započe­la je organizacija Hrvata i ostalih nacionalnih manjina na ovom prostoru u strahu od ekstremnih Srba

• Logor Bučje osnovan je 17. kolovoza 1991. godine. Bio je to prvi srpski logor u Domovinskom ratu. U njemu je bilo zatvoreno između 200 i 300 hrvatskih branitelja i civila koji su bili izloženi fizičkim i psihičkim torturama, hladnoći, gladi i žeđi. Točan broj ubijenih nije utvrđen. Kao nestale se vode 22 osobe. U prosincu 1991. zbog hrvatske ofenzive logor je napušten, a logoraši premješteni u logor Stara Gradiška

• 19. kolovoza 1991. godine u ranim jutarnjima satima pobunjeni Srbi započeli su minobacačke napade na Pakrac, Prekopakru, Dobrovac i Lipik. Istovremeno pokreću pješački napad na Policijsku postaju Pakrac i samo središte grada. Policijsku postaju i nekoliko okolnih zgrada branilo je tek 40-­ak hrvatskih policajaca. Uspjeli su se obraniti od nadmoćnijeg neprijatelja sve do večernjih sati kada su im u pomoć pristigle specijalne jedinice MUP­a iz Zagreba i Bjelovara. Pristigle postrojbe razbile su blokadu PP Pakrac, potisnule neprijateljske snage iz Pakraca i u narednim danima uspostavile kontrolu nad dijelovima općine.

• Na ovaj način osujećen je plan pobunjenih Srba da u svega nekoliko dana ostvare kontro­lu nad Pakracom i ostatkom općine. Pobunje­ničke snage povukle su se u svoja uporišta po okolnim srpskim selima odakle su nastavile artiljerijske napade na naselja pod hrvatskom kontrolom.

• Sve do 24. rujna najžešće borbe vodile su se za grad Pakrac dok su ostala naselja pod hrvatskom kontrolom trpjela spo­radične artiljerijske napade. Pobunjeni Srbi ubrzo su spoznali da nemaju dovoljno snage da osvoje Pakrac i ostala hrvatska naselja te im je jedino preostalo da čekaju dolazak postrojbi Banjalučkog korpusa JNA koje su u to vrijeme već prešle rijeku Savu i prodirale prema Pakracu i Lipiku.

• Početkom rujna kao pomoć u Pakrac pristi­gla je 1. satnija 105. brigade iz Bjelovara. Dio ove postrojbe je 8. rujna 1991. godine krenuo oklopnim vozilom u izviđanje. U selu Kusonje upali su u neprijateljsku zasjedu. Oklopno vozilo bilo je pogođeno ručnim bacačem, nakon čega su branitelji potražili zaklon u obližnjoj kući. Ubrzo su se našli u potpunom okruženju. Unatoč velikim naporima ostalih hrvatskih postrojbi na pakračkom bojištu, spašavanje opkoljenih suboraca u Kusonjama nije uspjelo. Nakon jakog otpora branitelji su svladani i likvidirani. U zasjedi u Kusonjama poginulo je 20 hrvatskih branitelja.

• Broj 55 – redatelj Kristijan Milić inspiriran tragedijom u Kusonjama snimio je 2014. godine film Broj 55. Film je predstavljen kao prvi akcijski film o Domovinskom ratu. Nagrađen je s 8 Zlatnih arena na filmskom festivalu u Puli, a među njima i s Velikom zlatnom arenom za najbolji film

• Početkom rata odnos snaga bio je višestru­ko na strani agresora. Domaći branitelji bili su malobrojni, bez odgovarajućih uniformi i sla­bo naoružani s nešto lovačkog oružja, oružja kupljenoga na crnom tržištu ili iz samoizrade. Malobrojno vojno oružje braniteljima je podi­jelila Policijska postaja Pakrac.

• Pobunjeni Srbi su još u ljeto 1991. bili dobro naoružani od strane JNA i pripremljeni za rat. Raspolagali su velikim količinama vojnog oružja i lakšom artiljerijom.

• Hrvatske snage na pakračkom bojištu opskrbile su se manjim količinama voj­nog naoružanja i opreme tek nakon osvajanja vojarne Polom kod Daruvara 16. rujna 1991. Nažalost, istovremeno su na pakračko bojište pristigle snage Banjalučkog korpusa čime se razmjer u oružju i broju vojnika još više povećao na stranu agresora

• Pakračka bojišnica protezala se od Badljevine do Poljane u duljini od 40 km.

• Neprijateljske snage činili su: milicija, jedinice Teritorijalne obrane koje su obuhvaćale domaće pobunjene Srbe te jedinice JNA iz BiH i Srbije. Ove snage kontrolirale su sva srpska naselja te dijelove najvećih naselja Pakrac i Lipik

• Hrvatske snage u početku su bile malobroj­ne. Krajem rujna na pakračkoj bojišnici bori­lo se tek 500­-tinjak hrvatskih dragovoljaca i policajaca koji su nasuprot sebi imali desete­rostruko brojnijeg neprijatelja. S vremenom na pakračko bojište pristižu hrvatske postro­jbe iz drugih dijelova Hrvatske tako da se i taj odnos snaga u oružju i broju vojnika postupno mijenjao u hrvatsku korist

• Sredinom kolovoza postrojbe Banjalučkog korpusa iz BiH prešle su rijeku Savu i započele osvajanje zapadne Slavonije. Njihov cilj bio je presjeći Hrvatsku na crti Stara Gradiška – Virovitica čime bi izašle na zamišljenu zapadnu granicu Velike Srbije. U toj nakani računali su na pomoć domaćih pobunjenih Srba. Banjalučkom korpusu trebalo je više od mjesec dana da se probije do Pakraca i Lipika. Sredinom rujna motorizirano – oklopne jedinice, mnoštvo artiljerijskog oruđa te tisuće vojnika iz sjeverozapadne Bosne stiglo je na pakračko bojište. Počeli su se razmještati po srpskim selima na uzvisinama oko Pakraca i Lipika.

• Združene snage Banjalučkog korpusa i pobunjenih Srba 24. rujna 1991. započele su totalni artiljerijski napad na cijeloj pakračkoj bojišnici. U sljedećih nekoliko tjedana potpuno su uništena naselja pod hrvatskom kontrolom. Na Pakrac i Lipik padalo je dnevno na tisuće granata. Slična razaranja u Domovinskom rata pretrpio je samo još legendarni Vukovar. Civili počinju masovno napuštati svoje domove. Malobrojni branitelji osim svojih vojnih obveza primorani su evakuirati civile i pacijente bolnica u Pakracu i Lipiku.

• Upravo se evakuacija pacijenata iz psihijatrijske bolnice u Pakracu smatra najhumanijom akcijom Domovinskog rata. Tom je prilikom evakuirano oko 300 pacijenata, unatoč teškim uvjetima i opasnostima koje su prijetile od neprijateljske vojske koja u svojim napadima nije štedila niti one najranjivije skupine.

• U noći s 5. na 6. listopada 1991. ne­prijatelj je zatvorio jedine komunikacije koji­ma se moglo izaći iz gotovo opkoljenih Pakraca i Lipika onu kroz sela Batinjane i Gornju Obrijež te kroz Kukunjevac. Na ulazu u selo pobunjeni Srbi su u rano jutro počeli ubi­jati branitelje i civile koji su pokušali izaći iz Pakraca.

• U pomoć strada­lima tada su krenule hrvatske snage iz Pakraca, Prekopakre, Velikog Banovca, Lipika, Daruvara i Garešnice čime započinje bitka za Batinjane.

• Na ulazu u selo pogiba zapovjednik obrane Općine Pakrac Stjepan Širac.

• Najtragičniji događaj toga dana dogodio se kada je u pomoć unesre­ćenima u Batinjane krenula interventna jedi­nica iz Velikog Banovca pod zapovjedništvom Marijana Krejčija. Devetorica branitelja upala su u neprijateljsku zasjedu u Romić­ sokaku u Gornjoj Obriježi gdje su svi ubijeni. Bitka za Batinjane vođena je do poslijepodnevnih sati kada je neprijatelj razbijen i primoran na povla­čenje.

• Dio hrvatskih snaga tada se upućuje u ispomoć Pakracu i Lipiku gdje je također posta­lo kritično. Policijski punkt u Konstruktoru u Pakracu je u plamenu, a neprijatelj je počeo ulaziti u stambenu če­tvrt Jug. U Lipiku, ne­prijatelj je ušao u južne dijelove grada gdje je u borbama s neprija­teljem poginuo zapo­vjednik obrane Lipika Zdravko Mance.

• Bitka za Batinjane ostat će zabilježena kao prva napadna akcija doma­ćih branitelja u kojoj je poražen neprijatelj. Nažalost, u borbama toga dana i neposre­dno poslije poginula su 23 branitelja i civila

• Najjače borbe vodile su se u dva najveća naselja općine, Pakracu i Lipiku. U njima su se vodile ulične borbe jer su dijelove ovih naselja kontrolirale hrvatske snage, a dijelove snage neprijatelja. Hrvatske snage uspostavile su obrambeni sustav koji se sastojao od pun­ktova ili otpornih točaka. Punktovi su bili uglavnom najčvršći objekti na strateškim mjestima u kojima su bile razmještene manje grupe branitelja

• Grad Pakrac branile su policijske snage iz raznih dijelova Hrvatske kao i domaći dragovoljci. Kontrolirali su uglavnom središte grada dok je neprijatelj pod svojom kontro­lom imao južne i istočne dijelove na obronci­ma Psunja. Dodatno osiguranje grada bile su snage 76. samostalnog bataljuna u Prekopakri i na Krndiji. Nepri­jatelj je u nekoliko navrata skoro osvojio cije­li grad, ali nasreću, malobrojni branitelji su odoljeli svim napadima. Slična situacija bila je i u Lipiku. Združene snage Banjalučkog korpusa i domaćih pobu­njenih Srba ušle su u Lipik 12. listopada 1991. Nakon cjelodnevnih borbi neprijatelj je zaustavljen na sredini Lipika, na glavnoj prometnici Filipovac – Dobrovac.

• U središtu Pakraca i Lipika zaustavljene su neprijateljske snage u njihovom proboju do Virovitice. Hrvatska mnogo duguje toj maloj skupini hrabrih ljudi koji su osujetili neprijate­lja u cilju presijecanja Hrvatske u ovom dijelu

• 28. listopada 1991. godine osnovan je 76. samostalni bataljun kao domaća vojna postrojba. U njegov sastav ušli su svi branite­lji na području Općine Pakrac koji nisu bili pripadnici MUP-­a. Zapovjednikom je imeno­van Stjepan Klasnić, a njegovim zamjenikom Marijan Kulhavi Foka.

• Bataljun se sastojao od 5 satnija, nakon ustroja brojio je 925 pripa­dnika. Zapovjedništvo je bilo u Prekopakri, a nalazio se pod zapovjedništvom Operativne grupe Pakrac u Donjoj Obriježi. Za iznimne uspjehe u obrani posebnim ih je ukazom pohvalio predsje­dnika Franjo Tuđman

• U prosincu 1991. godine hrvatske snage pokreću ofenzivu na pakračkoj bojišnici, te oslobađaju veliki dio Općine Pakrac. Od 5. do 8. prosinca odvijala se akcija oslobođenja Lipika, Dobrovca i Kukunjevca kodnog imena Orada.

• U ranim jutarnjim satima 5. prosinca započeo je kombinirani pješačko­-­tenkovski napad hrvatskih snaga iz Klise na Lipik te pješački na Dobrovac i Kukunjevac.

• Već 6. listopada u poslijepodnevnim satima Lipik je oslobođen. Nakon oslobođenja Lipika oslobođena su sela Dobrovac, Kukunjevac i Jagma. Ovom akcijom ponovno je otvorena prometnica prema Kutini i rasterećeni ostali dijelovi pakračke bojišnice.

• Krajem prosinca pojačao se pritisak hrvatskih snaga na preostali, neoslobođeni dio pakračke općine. Sa sjevera su prodirale 136. brigada iz Slatine i 127. iz Virovitice. Sudjeluju u čišćenju Papuka i probijaju se u sjevero­istočne dijelove Općine Pakrac. Istovremeno je s istoka prodirala 123. požeška brigada. Do Božića ove postrojbe oslobodile su većinu sela u istočnom dijelu općine čime su pod svoju kontrolu stavile prometnicu Požega – Pakrac.

• S juga, iz smjera Novske, napadno je na Donji Čaglić i Kovačevac djelovala 1. gardijska brigada. Istovremeno s napredovanjem hrvatskih snaga sa sjevera, istoka i juga, napadno pokreću hrvatske snage razmještene na pakračkoj bojišnici. Okosnicu tih snaga čini domaći 76. samostalni bataljun

• 24. prosinca 1991. godine postrojbe SJ MUP­-a smještene u Poljani i 76. samostalnog bataljuna u operaciji Maslačak oslobađaju sela Veliku i Malu Derezu. Istog dana Operativna grupa Pakrac pokreće operaciju Alfa s ciljem oslobođenja Brusnika, Japage, Šeovice i Kraguja, koja je trajala do 29. prosinca.

• 27. prosinca hrvatske snage ovladale su okupiranim dijelom Pakraca, Japagom i Šeovicom. No neprijatelj je dovukao pojačanje i pokrenuo protunapad zbog kojeg su se hrvatske snage morale povući na početne pozicije. Nažalost u ovoj operaciji poginulo je 35, a ranjeno 62 branitelja. Među poginulima bio je i legendarni Marijan Kulhavi Foka.

• Nakon potpisanog Sarajevskog primirja, 2. siječnja 1992. u proljeće iste godine pristižu mirovne snage UN, tzv. UNPROFOR, koje se razmje­štaju uz crtu razgraničenja. Njih čine postro­jbe iz Argentine, Kanade, Nepala, Jordana i Slovačke. U srpnju su zaraćene strane povu­kle svoje postrojbe i oružje iz zone sukoba.

• Započela je obnova porušenih mjesta, obna­vlja se proizvodnja te započinje povratak civi­la. Unatoč potpisanom primirju trajnog mira još nema jer pobu­njeni Srbi i dalje pod okupacijom drže velik dio teritorija općine, sprječavaju komunikaciju s preostalim dijelom države s preostalim dijelovima države, a u čestim in­cidentima ubijaju i ranjavaju branitelje i civile. Ovakvo stanje nesigurnosti i varljivog mira trajalo je sve do operacije Bljesak 1995. godine

• U vojno-redarstvenoj akciji Bljesak koja je započela u ranim jutarnjim satima 1. svibnja 1995. godine, oslobođen je okupirani teritorij zapadne Slavonije. Već drugog dana operacije oslobođeni su Okučani, a hrvatske snage izbile su na rijeku Savu.

• Sljedeća dva dana protekla su u pregovorima, 4. svibnja 1995. godine pakračkoj policiji predale su se sve neprijateljske postrojbe oko Pakraca i Lipika.

• Time je završila vojno-­redarstvena operacija Bljesak i Domovinski rat u pakračkom kraju.

Izvor: Benković, Stjepan, Križan, Branko. Udžbenik zavičajne povijesti pakračkog kraja : Pakrački kraj u Domovinskom ratu (sv. 6). Pakrac, 2016.