Konstantin Haidenegg

Konstantin Haidenegg je bio direktor Kraljevske pošte i brzojava u Pakracu krajem 19. i početkom 20.stoljeća. Spominje se i kao jedan od odbornika u Zastupstvu općine trgovišta Pakrac.

Jedna čudna i sretna okolnost nas je upoznala s ovim gotovo nama nepoznatom čovjeku unatoč svojoj važnoj funkciji koju je vjerojatno niz godina obavljao u Pakracu.

Na otpadu je pronađen njegov izum, alarmni sat iz davne 1896. godine, a malo je nedostajalo da ovu izuzetnu napravu i ovog izuzetnog čovjeka nikada ni ne upoznamo.

Alarmni sat Konstantina Haidenegga patentiran je 1896. u čak dva inozemna patentna ureda jedan u Velikoj Britaniji i drugi u Švicarskoj.

Koliko je novo patentirani sat bio ispred svoga vremena govori činjenica da se za potrebe alarma koristila baterija punjena električnom energijom daleko prije nego što su neki gradovi u Europi uopće vidjeli svjetlost električne energije. Sat je u svojoj osnovi bio mehanički, pokretan navijanjem opruge, no da biste namjestili alarm za određene potrebe u danu, tjednu ili mjesecu koristila se električna energija iz baterije koja bi pokretala zvonce koje bi služilo kao alarmna obavijest.

Ne možemo se ne diviti poduzetnosti i inventivnosti ovog pakračkog izumitelja koji je u 19.stoljeću svoj izum ne samo kreirao već i uredno patentirao u inozemstvu.

Dokaz je to još jedan od mnogih kako je Pakrac bio sredina neizdvojiva iz Europe toga doba te kako se sa suvremenim stremljenjima mogao usporediti i sa većim centrima toga doba. Ono što je tužno jest kako je puno zanimljivih ljudi koji su ovaj grad činili posebnim i naprednim jednostavno zaboravljeno i izbrisano. Prisjećanje na Konstantina Haidenegga i njegov izum predstavlja doprinos prisjećanju na inventivne i posebne ljude koji su važan dio grada i njegove povijesti te svakako moraju postati i dio memorije današnjih generacija.

 

Na slijedećem linku možete u pdf-u na engleskom jeziku pregledati patent signalno – alarmnog sata:  Konstantin Haidenegg patent – London

Kategorije

Ministarstvo kulture

Ovaj projekt financiran je sredstvima Ministarstva kulture