background img
11 mjeseci ago
563 Pregleda

Julije Janković

Napisao

Julije Janković ( 1820.- 1904.)

 

Julije Janković jedini je sin Izidora Jankovića i grofice Eleonore Pejačević Virovitičke rođen u Pakracu, 1820. godine. Bio je pomno odgajan, privatno odškolovan, a iz njegovih se svjedodžbi vidi kako je sve ispite položio s izvrsnim uspjehom.
Politički je djelovao od 1845. godine, kada mu je dodijeljena dužnost podžupana, a 1847. godine sudjeluje u radu požunskog sabora kao zastupnik Požeške županije. Govorom na hrvatskom jeziku održanom 1.travnja 1848. na otvorenju velike skupštine Požeške županije o potrebi uvođenja narodnog jezika u javne poslove županije, ulazi u antologiju hrvatskog govorništva. Uživao je veliko povjerenje bana Josipa Jelačića koji ga je 1849. imenovao vrhovnim upraviteljem Požeške županije. Posebno se istakao u davanju dobrotvornih priloga u društvene, kulturne i prosvjetne svrhe: pomagao je izdašnim svotama Narodni muzej, Narodno kazalište, Dobrotvornu zakladu bana Jelačića i podizanje spomenika banu u Zagrebu, dao je veliki prilog za osnivanje JAZU potaknut djelovanjem Josipa Juraja Strossmayera. Poklonio je 1.000 forinti za otkup Kukuljevićeve knjižnice, osnovao je zakladu od 10.000 forinti za osnivanje više realne gimnazije u Osijeku, a osnivao je zaklade za školovanje mladića na Kraljevskom šumarskom učilištu Križevcima te ratarnici u Križevcima i Požegi. Pomagao je razvoj školstva podizanjem novih zgrada širom nekadašnjeg vlastelinstva te je osnivao zaklade za mladež Daruvara, Pakraca, Sirača, Stražemana, Kutine, Gaja, Uljanika, Badljevine i drugih mjesta. Pomagao je škole Milosrdnih sestara u Bosni i Daruvaru. Pored toga je novčano pomagao izdavanje knjige Luke Ilića Oriovčanina „Narodni slavonski običaji“ iz 1846. godine, prvoga prijevoda Schillerovih razbojnika na hrvatski jezik 1861. te knjigu poezije Požežanina Franje Cirakija „Prve pjesme“ iz 1871.godine. Manastiru Pakra darovao je 836 jutara šume kako bi monasi mogli lakše živjeti. Uplaćivao je u preparandijski školski fond u Pakracu te je na sebe preuzeo dio troškova za uzdržavanje Srpske učiteljske škole u Pakracu osnovane tijekom 1871./72.
Nažalost, imanja koja je naslijedio već su imala dosta dugova tako da mu na kraju nije preostalo ništa drugo nego prodati ih. Pakrac je prodao 1861. godine, a u povijesti grada ostat će zapisano kako je tek naknadno, 1877.godine, prodao česticu grada na kojoj je bila stara srednjovjekovna pakračka tvrđava, pravoslavnoj crkvenoj općini.

Nakon stotinu godina, obitelj Janković odlazi s ovog prostora, a Julije odlazi kao posljednji muški potomak obiteljske loze.

Obitelj se preselila u Austriju u novi dom, Kreuzhoff na Achenskom jezeru, kamen za temelje kuće lomljen je u kamenolomu pored Pakraca pa su na ovaj način Jankovići uspjeli sačuvati djelić svoje stare domovine. Julije Janković umire 1904. godine i pokopan je u Achenkirchenu, u maloj grobnici blizu župne crkve.

Kategorije članaka:
Grad i ljudi

Nema komentara.